BIJELO POLjE – Sedmočlana porodica Minić iz bjelopoljskog sela Jablanovo koja je početkom godine, tačnije drugog dana Božića ostala bez krova nad glavom nakon požara koji je najprije zahvatio krov kuće, a potom se proširio munjevitom brzinom, konačno se uselila u svoj obnovljeni dom. To je bila prilika da Minići dočekaju one koji su im pružili ruku podrške i zahvale što su, kako kažu, brzo dobili novi krov nad glavom. Njihov novi dom je istovremeno i osveštan.
Glava porodice Srđan nije krio zadovoljstvo što je svojoj višečlanoj porodici omogućio da nakon tragedije koja ih je zadesila ponovo ima normalan život. Po­rodica su­pru­žni­ka Sr­đa­na i Ivan­ke i pe­to­ro ma­lo­ljet­ne dje­ce, od ko­jih naj­mla­đe ima dvi­je a naj­sta­ri­je 15 go­di­na, u požaru je osta­la bez iče­ga.
– Hvala svima koji su priskočili u pomoć, moja porodica ponovo živi normalnim životom. Pokazala se još jednom ljudska solidarnost i želja da se pomogne onome ko je u nevolji. Zato sam presrećan, jer sam na svom primjeru vidio koliko ljudi mogu da pruže pomoći i ovom prilikom im svima najsrdačnije zahvaljujem. Znaće moja djeca da pamte i vraćaju tamo gdje budu mogli i gdje njihova pomoć bude potrebna – kazao je Minić.
U domu Minića organizovan je ručak za sve one koji su pomagali da oni dobiju novi dom. Uručene su i prigodne zahvalnice, a među onima koji su dobili zahvalnice je i potpisnik ovih redova, novinar „Dana“ Milovan Novović.
Minić podsjeća da je do požara došlo pola sata prije ponoći. Kako kaže, najvažnije je da su svi ostali živi, zdravi i nepovrijeđeni. U kući je u trenutku izbijanja požara bila cijela porodica Minić.
– Nakon napornog rada tokom dana, jer imamo dvadesetak ovaca i nekoliko krava, legao sam da spavam nešto prije 22 sata. Na spratu su bili sin i kćerka, a mi ostali u prizemlju. Probudilo me je neko pucketanje. Ustao sam i krenuo da vidim o čemu se radi. Imao sam šta da vi­dim – pla­men je već bio za­hva­tio krov­ni po­kri­vač od te­go­le. Po­tr­čao sam na sprat da vi­dim gdje su mi sin i kćer­ka... Po­mi­slio sam na naj­go­re, da su se ugu­ši­li od di­ma ili da je krov pao na njih. Kada sam se ne­ka­ko pro­bio do nji­ho­ve so­be i vi­dio da spa­va­ju, lak­nu­lo mi je. Pro­bu­dio sam ih i svi smo is­tr­ča­li iz ku­će. Bi­la je to te­ška si­tu­a­ci­ja. Gle­dao sam ka­ko mi ku­ća go­ri, a ni­je­sam u sta­nju bio ni­šta da ura­dim. Do­šli su ro­đa­ci i kom­ši­je. U me­đu­vre­me­nu su sti­gli i va­tro­ga­sci, ali sve je bi­lo uza­lud. Osta­li smo bez sve­ga što smo ima­li. Sve ono što smo mu­ko­trp­no ra­di­li i stva­ra­li oti­šlo je u pe­peo – prisjeća se stravičnih dešavanja Minić i dodaje da su iz ku­će uspjeli da iz­ne­su lična do­ku­men­ta, ma­ši­nu za veš, sto, dvo­sjed i fo­te­lju.
– To je sve što nam je osta­lo. Ni­šta od gar­de­ro­be i obu­će ni­je­smo uspje­li da spa­si­mo. Či­ta­va ku­ća se uru­ši­la i za nekoliko sati osta­lo je sa­mo zga­ri­šte. Bio je to te­žak pri­zor. Že­na i dje­ca pla­ču, a ja sre­ćan što ni­ko ni­je ­stra­dao jer je sva­šta moglo da se de­si – prisjeća se Mi­nić.
Protojerej-stavrofor Darko Pejić je uz porodicu Minić od početka njihov nesreće. Prota ističe da zajedno sa jerejima Milanom Stanišićem i Nikolom Skopljakom osveštao novi dom porodice Minić.
U Jablanovu su bili i predsjednik Crkvene opštine Bijelo Polje Ranko Damjanović sa saradnicima, direktor Centra za socijalni rad Admir Mustajbašić i predsjednik MZ Bistrica Sakib Čindrak.
– Sagrađen je lijep i pristojan dom, u kojem Minići mogu nastaviti normalan život. Ova po­ro­di­ca na­la­zila se u ve­li­koj ne­vo­lji. Ni­je la­ko za tren osta­ti bez sve­ga što si stva­rao de­ce­ni­ja­ma. I još go­re što su u pi­ta­nju ma­la dje­ca, ko­ji­ma je dje­tinj­stvo na ovaj na­čin po­ma­lo ugro­že­no. Zato apelujem na sve da se i dalje ovoj porodici pomaže. Da, ako bude načina, dobiju socijalnu pomoć. Daće Bog da ljude posjećujemo i onima kojima je teško pomažemo prije nego što ih zadesi neka nevolja. Da nas muka ne okuplja, nego da imamo više ljubavi jedni za druge – naglasio je protojerej Pejić i dodao da je pomoć Minićima samo jedna u nizu koju čini Crkvena opština Bijelo Polje u obnovi i izgradnji.
– Dosad smo pomogli u 16 slučajeva, svi imaju svoju težinu. Negdje stolarijom, kupatilom, krovom, a negdje smo uz druge pomagali. Najčešće sami. Nevoljnicima smo sagradili nekoliko kuća, a preko 500 domova smo na neki način pomogli – istakao je Pejić
M.N.